Svaki čovjek ima pravo na sigurno radno mjesto i zdravo okruženje koje će mu omogućiti normalan socijalni i ekonomski produktivan život. Ovo ima posebno značenje jer radeći provodimo trećinu svog života. Radom se omogućava ekonomski neovisan život, razvijanje sposobnosti te ostvarivanje socijalnih kontakata.
Promjene u sadržajima, oblicima i sredstvima kojima se ostvaruje tjelesna aktivnost na radnome mjestu uvjetuju obilježja današnjeg načina života i rada. Plaćamo danak rezultatima tehnološkog napretka i utjecaju urbanizacije na zdravlje globalno i zdravlje svakoga pojedinca, a što se u konačnici očituje previsokom cijenom – tjelesnom neaktivnošću. Iz specifičnih uvjeta rada i radne sredine proizlaze potrebe za rekreativnim tjelesnim vježbanjem. Ovdje govorimo o zanimanjima i radnim mjestima gdje dominira statičko opterećenje velikih skupina mišića, a rad se pretežito provodi u sjedećem položaju uz računalo.
Zadržavanje bilo koje skupine mišića u istom položaju dulje vremena, uzrokuje pojavu umora. Višegodišnji rad u uredu ispred računala može u konačnici dovesti do niza zdravstvenih problema uzrokovanih dugotrajnim sjedenjem u nepravilnom položaju. Poslovi uz prisutnost ponavljanih pokreta, stalnog pritiska, nefiziološkog položaja i mikrotrauma, mogu dovesti do zdravstvenih promjena koje su utvrđene kao profesionalne bolesti. Takva statička opterećenja pri radu, osobito velikih skupina mišića koji održavaju tijelo u sjedećem ili stojećem položaju, smanjuju funkciju kardiovaskularnog i respiracijskog sustava, a zbog nekretanja opada snaga mišića mišićno-koštanoga sustava. Kod sjedećeg položaja dolazi do skraćenja mišića pregibača kuka te skraćenja i zategnuća prsnih mišića koje bi trebalo istezati, dok s druge strane dolazi do izduživanja i slabljenja mišića gornjeg dijela leđa koje bi trebalo jačati. Mišići šake i prstiju, odnosno cijele ruke, podnose najveće opterećenje što uvjetuje sporost i bolove. Pravilna postura je narušena, kifotičan položaj dovodi do lošeg držanja tijela ili deformacije kralježnice.
Kad uzmemo u obzir i druge zdravstvene probleme koji se pojavljuju, poput napetosti u vratnim i ramenim mišićima, ukočenosti u ručnim zglobovima, zamora očiju te problema s cirkulacijom, postaje važna primjena programa tjelovježbe na radnom mjestu, koji trebaju sadržavati kretanje te dinamičke vježbe razgibavanja i jačanja, odnosno statičke vježbe istezanja određenih mišića.
Iako mnogi čimbenici pridonose mentalnom zdravlju i dobrobiti radnika, postoji dokaz da značajnu ulogu ima i okruženje na radnome mjestu. U dobrom psihosocijalnom okruženju rad može biti vrlo koristan za mentalno zdravlje radnika, pružajući im oslonac u životu i dajući im snažniji osjećaj socijalne uključenosti, identiteta i statusa, priliku za razvoj te povećavajući povjerenje. Nasuprot tome, loše psihosocijalno radno okruženje može imati značajne negativne učinke na zdravlje radnika.
Stres je drugi najčešće prijavljeni zdravstveni problem povezan s radom, pogađa 22% zaposlenih osoba na razini Europe. Istraživanja pokazuju da je stres povezan s radom uzrok 50 % – 60 % svih izgubljenih radnih dana što predstavlja značajan trošak za organizaciju i zajednicu. Stres na radnom mjestu možemo definirati kao osobnu procjenu o nemogućnostima nošenja sa zahtjevima na radnom mjestu koje dovode do emocionalnih, kognitivnih, tjelesnih i ponašajnih reakcija. Stres na radnom mjestu rezultat je interakcije osobnih karakteristika radnika (uvjerenja, očekivanja, mogućnost kontrole, samopoštovanje, i sl.) i karakteristika posla.
Uslijed složene interakcije karakteristika radnog mjesta i osobnih karakteristika te dugotrajne izloženost stresu na radnom mjestu može doći do pojave sindroma sagorijevanja, a što je jedna od najnepovoljnijih posljedica dugotrajne izloženosti profesionalnom stresu. Osoba pri tome osjeća emocionalnu iscrpljenost, umor, počinje se udaljavati od posla kako bi se uspješnije nosila s njegovim zahtjevima, postaje iritabilna, udaljuje se od kolega, a što posljedično ima negativne posljedice na radnika i organizaciju u kojoj radi.
Prilikom razmatranja zahtjeva radnog mjesta, važno je jasno razlikovati psihosocijalne rizike poput prekomjernog radnog opterećenja i uvjete u kojima postoji radno okruženje koje pruža potporu, iako je poticajno i ponekad izazovno, te u kojem su radnici dovoljno autonomni, osposobljeni i motivirani za obavljanje posla na najbolji mogući način. Dobro psihosocijalno okruženje poboljšava učinkovitost i osobni razvoj, kao i mentalnu i fizičku dobrobit radnika.
Radnici doživljavaju stres ako su opći radni zahtjevi pretjerani i nadilaze njihove mogućnosti nošenja s njima. Osim problema povezanih s mentalnim zdravljem kao što su izgaranje, tjeskoba, depresija, pa čak i suicidalne namjere, radnici koji pate od dugotrajnog stresa mogu razviti ozbiljne fizičke zdravstvene probleme kao što su bolest krvožilnog sustava ili mišićno-koštani poremećaji.
Na razini organizacije negativni učinci uključuju loš sveukupan poslovni učinak, učestalije izostajanje s posla i prezentizam (radnici dolaze na posao kada su bolesni i ne mogu učinkovito funkcionirati), te veću izmjenu radnika, kao i povećane stope nezgoda i ozljeda. Izostanci povezani s mentalnim zdravljem obično su dulji od onih koji proizlaze iz drugih razloga, a čimbenici rizika povezani s radom važan su element koji doprinosi povećanim stopama prijevremenog umirovljenja. Procijenjeni troškovi za poduzeća i društvo značajni su i dosežu milijarde eura na nacionalnoj razini.
Potrebno je naglasiti i važnu ulogu poslodavaca u brizi za vlastite radnike tako što će procijeniti opasnosti i rizike na radnom mjestu, izraditi analizu radnoga mjesta te primijeniti akcijski plan za smanjenje opasnosti i rizika. Procjena odgovara na četiri ključna pitanja: Koje su opasnosti prisutne na radnom mjestu? Kakvo oštećenje zdravlja može nastati djelovanjem utvrđene opasnosti? Kolika je vjerojatnost da se opasnost aktualizira u obliku pojave ozljede na radu, profesionalne bolesti ili bolesti vezane uz rad? Kolika je razina rizika za oštećenje zdravlja? Najuspješniji oblik zaštite jest prevencija – ispravnim i pravodobnim preventivnim mjerama ne dopušta se nastanak oštećenja zdravlja radnika i omogućava se otkrivanje znakova bolesti u početnoj fazi. U razvijenim zemljama i tvrtkama koje posluju po načelima društveno odgovornog poslovanja poslodavci su na vrijeme shvatili proaktivnu obvezu kompanijeprema zdravlju i dobrobiti njenih radnika. Za samog poslodavca to znači da će posao biti bolje obavljen, veća je produktivnost, smanjuju se troškovi bolovanja i izostanaka s posla, manje je ozljeda na radu.
