Budući da smo okruženi tehnološki naprednim svijetom, postavljamo se sve više u poziciju „začaranog kruga“. Da bi mogli proizvoditi što naprednije proizvode i davati što kvalitetnije usluge, a sve u svrhu povećanja kvalitete življenja u svim njegovim segmentima (zdravstvo, promet, prehrana, gradnja, itd.), proizvodni procesi svakodnevno postaju sve složeniji. Takva težnja većoj kvaliteti života neupitno povećava i zahtjeve prema svim granama industrije što opet dovodi do sve kompleksnije i zakonski uređenije zaštite zdravlja na radnim mjestima.
Razvitkom tehnologije, automatizacijom i kompjuterizacijom značajno se mijenja priroda posla. Učestalost teškog fizičkog rada se smanjuje, a povećava se zastupljenost rada s povećanim psihičkim zahtjevima, koji se uglavnom obavlja u statičnom sjedećem položaju i gotovo bez kretanja. Ljudi provode previše vremena sjedeći, ne samo tijekom rada već i u slobodno vrijeme i tijekom školovanja. Nedostatak kretanja postao je civilizacijski problem modernog doba. Bitno je razumjeti taj problem i upravljati rizikom koji proizlazi iz rada bez kretanja, iz rada koji zahtjeva nepovoljan položaj tijela iz dugotrajnog sjedenja. Ako pri obavljanju radnih zadataka radnik sjedi bez prekida pretežiti dio radnog vremena radi se o dugotrajnom sjedenju. U okviru problematike sigurnosti i zdravlja na radu sjedenje treba razmatrati kao važan čimbenik sa zdravstvenog, ekonomskog, pravnog i društvenog stajališta. I zbog toga je veoma važno znati kako urediti radno mjesto na kojem se dugotrajno sjedi i time smanjiti negativan utjecaj rizika koji proizlaze iz dugotrajnog sjedenja.
Rad s računalima zahtjeva dugotrajno sjedenje, gledanje u zaslone monitora, pisanje preko tipkovnice i držanje miša. Posljedica na zdravlje zbog dugotrajnog nepovoljnog položaja tijela i ponavljanja istovjetnih pokreta ne primjećuje se odmah. Tijelo se nastoji prilagoditi. Obaveza je izraditi procjenu opasnosti posebice zbog vidnog, statodinamičkog i psihičkog napora. Određene mišićne i vezivne strukture istežu se ili skrate, a stalna opterećenja polako troše mogućnosti prilagodbe, pa se nakon duljeg rada javljaju prvi znaci preopterećenosti, umor i bol koji prate specifična oštećenja pojedinih dijelova tijela ovisno o vrsti rada, radnoj okolini i ljudskim predispozicijama. Uzrok zdravstvenim i psihičkim problemima je u štetnom djelovanju ponavljajućih pokreta i nepravilnog položaja. Posljedice su mišićni umor, pritisak na živce, upale tetiva i druge promjene u mekim tkivima koja sudjeluju u radu ili pridržavaju tijelo u za rad potrebnom položaju. Kod osoba koje rade na računalu te se promjene javljaju u rukama, šakama, laktovima, ramenima, vratu i leđima. Znakovi su bol, utrnutost, mravinjanje, trnci, žarenje, bockanje i drugi neugodni osjeti, kao i gubitak osjeta ili snage, znakovi upale (crvenilo, otok), ukočenost, gubitak koordinacije, umor, nastanak bolnih točaka ili otvrdnuća u mišićima, poremećaji spavanja, depresija.
U razvijenim zemljama oko jedne trećine svih izostanaka s posla zbog zdravstvenih problema odnosi se na probleme koštano mišićnog sustava, što dovodi do značajnih gubitaka u javno zdravstvenom sustavu. Radni uvjeti i radno opterećenje važni su faktori za razvoj i dugotrajnost ovih poteškoća. Monotono ponavljajući pokreti kao što su ponavljajući rad tipkanja na tipkovnici ili pokretanje miša pri radu na računalu, kroz duže vremensko razdoblje mogu dovesti do različitih koštano mišićnih oštećenja. Umjesto da alate i radnu okolinu prilagode sebi, ljudi su se stoljećima prilagođavali njima. Tek početkom 18. stoljeća počelo se znanstveno pisati o bolestima izazvanim nepravilnim držanjima i pokretima pri radu, a u 19. stoljeću alati, strojevi pa i cijele radne operacije počele su se prilagođavati čovjekovim mogućnostima. Iz svega toga izrasla je ergonomija. Ergonomija je ukupnost proučavanja radnih uvjeta čovjeka, prilagodba tim uvjetima i prilagodba strojeva i alata čovjeku koji se njima služi. Ciljevi ergonomije su poboljšanje produktivnosti, sigurnosti, ugodnosti i kvalitete rada.
Primarni cilj ergonomije je prilagodba radnih uvjeta mogućnostima zaposlenika. To se odnosi na ergonomsko dizajniranje alata, radnog mjesta i opreme, kao i na osposobljavanje, informiranje i raspoređivanje posla. Uspješna prevencija koštano mišićnih problema postiže se analizom radnih uvjeta, procjenom rizika, provođenjem mjera za smanjenje rizičnih faktora, kontrolom i provjerom rezultata. Pri tome je bitno uzeti u obzir utjecaj faktora kao što su godine starosti, spol, razina osposobljenosti i znanja iz određenog područja rada.
Rizici i opasnosti s kojima se susreću uredski radnici
Rad u uredu obično se smatra nisko rizičnim, ali u stvari postoji čitav niz rizika kojima su uredski radnici izloženi:
- problemi s položajem tijela: rad u sjedećem položaju, dugotrajni statički položaji, te rad u neprirodnim položajima zbog neispravne organizacije mjesta rada;
- trajanje, intenzitet i plan uredskog rada: rad s tipkovnicom kroz dulje vrijeme, ulaznim uređajima koji nisu tipkovnica i računalima, s čestim i ponavljajućim pokretima šake i zapešća, visoka razina koncentracije i preveliko opterećenje informacijama;
- psihosocijalni čimbenici (subjektivna percepcija koju radnik ima o organizaciji rada): rad koji je percipiran kao visoko zahtjevan ili podložan vremenskom pritisku, niska razina kontrole nad radnim danom, te nedovoljna potpora od strane menadžera i kolega;
- okruženje: rad pri neprikladnim temperaturama ili uz propuh, neadekvatno osvjetljenje, buka, ograničen pristup ili prepreke. Na primjer, veliki uredi s pregradama mogu stvoriti teškoće u komunikaciji i koncentraciji.
Ukoliko se ne poštuju ergonomska načela, čovjek je izložen nizu rizičnih čimbenika što je potvrđeno u tisućama epidemioloških istraživanja, laboratorijskih ispitivanja i povijesti bolesti radnika. Krajnji je rezultat razvoj niza bolesti mišićnog i koštanog sustava. Glavni zdravstveni problemi koji mogu proizaći iz ovih rizika uredskog okruženja su sljedeći:
- MKP: stanja koja pogađaju mišiće, tetive, ligamente, živce i druga meka tkiva i zglobove vrata, gornjih ekstremiteta (ramena, ruke, šake, zapešća, prsti), leđa ili donjih ekstremiteta (koljena, kukovi, stopala). Simptomi uključuju bol, oteklinu, peckanje i utrnuće, te mogu rezultirati teškoćama u kretanju ili dugotrajnom invaliditetu ako se ne poduzmu nikakve mjere. Pojam MKP-a pokriva stanja kod kojeg postoji specifična medicinska dijagnoza (npr. smrznuto rame, sindrom karpalnog tunela), kao i ona kod kojih je prisutna bol bez specifičnih simptoma. Bolovi u vratu, gornjim ekstremitetima i leđima posebno su karakteristični za uredske radnike, s obzirom na ponavljajuću, statičku i intenzivnu prirodu njihovog rada. Ozljeda uslijed ponavljajućeg naprezanja naziv je koji se općenito koristi za ove poremećaje.
- Stres: „Negativna reakcija koju ljudi imaju na pretjerani pritisak ili druge vrste zahtjeva koji im se postavljaju“. Svi smo mi iskusili pritisak u našem radu, ali pretjerani pritisak može dovesti do stresa koji nepovoljno utječe na učinkovitost, što se iskazuje u cijeni za poslodavca, a može dovesti i do neke od fizičke ili psihičke bolesti.
- Zamor očiju: premda medicinski pokazatelji ukazuju na to da korištenje računala nije vezano uz trajno oštećenje očiju, neki radnici mogu iskusiti privremeni zamor očiju. Ovo može dovesti do slabije učinkovitosti gledanja, glavobolje, te umornih, crvenih ili bolnih očiju. Ovi simptomi mogu biti uzrokovani koncentracijom na zaslon kroz dulji vremenski period, lošim položajem računala, zaslonom koji svjetluca, neadekvatnim osvjetljenjem, bliještanjem i odsjajem ili lošom čitkošću papira ili dokumenata što se pojavljuju na zaslonu.
Ukoliko se pojave bolovi kod rada na radnom mjestu za računalom i ako ne prolaze za nekoliko dana, potrebno je javiti se liječniku kako bi se utvrdilo o čemu se točno radi kako bi liječenje počelo što ranije i tako se spriječila teža oštećenja. Liječenje često nije jednostavno, jer je često potrebno mijenjati životne navike iz korijena te pri tome uključiti različite stručnjake. Zato je bolje spriječiti nastanak bolova i trauma ublažavanjem rizičnih čimbenika: prilagođavanjem radnog mjesta, izbjegavanjem ponavljajućih pokreta i povremenim istezanjem. Također se preporuča da se što više uzimaju povremene pauze. Ako se povremeno ustane i istegne, korisnik će imati manje problema s lošom ergonomijom i napornim radnim mjestom. Odgovornost za naše zdravlje na radnom mjestu na nama je samima, ali ne isključuje kao moralnu obvezu poslodavca i državu da štite i pomažu svakog zaposlenika kako u državnom tako i u privatnom sektoru. Jasno je da samo zdrav, siguran, osposobljen i zaštićen radnik može kvalitetno obavljati svoj posao te da samo tada može dati maksimum svojih znanja i sposobnosti.
Kako bi se smanjilo opterećenje pri radu, poslodavci trebaju planirati aktivnosti radnika na takav način da se rad periodički izmjenjuje s drugim aktivnostima. Ukoliko ne postoji mogućnost promjene aktivnosti radnika, odnosno radnik nema spontanih prekida tijekom rada, poslodavac mu ovisno o težini radnih zadataka i posljedičnog vidnog i statodinamičkog napora tijekom svakog sata rada mora osigurati odmore u trajanju od najmanje 5 minuta i organizirati vježbe rasterećenja.
